Tijekom vremena Europska unija je razvila širok spektar programa za vanjsku pomoć, koji su rezultirali pripremom kompleksnog seta više od trideset različitih zakonskih instrumenata. Potreba da se pojednostavi koherentnost i unaprijedi uniformnost, te da se ostvare bolji rezultati i veći utjecaj s dostupnim sredstvima dovela je do toga da Europska komisija u rujnu 2004. godine predloži novu strukturu za vanjske aktivnosti. Postoji šest predloženih instrumenta vanjskih odnosa koji će se primijeniti od 2007. do 2013. godine, uključujući i novi instrument pretpristupne potpore - IPA. Na mjestu gdje se ukrštaju vanjska potpora i unutrašnja politika, IPA ima cilj olakšati ulazak država kandidata ili potencijalnih država kandidata u Europsku uniju.
Ciljevi i okviri djelovanja
IPA je instrument koji se direktno odnosi na prijem, a koji će omogućiti da se ispune svi zahtjevi procesa prijema, posebno kada je riječ o prioritetima, monitoringu i procjeni. IPA će zamijeniti prošle pretpristupne instrumente (PHARE, ISPA, SAPARD i CARDS).
Kako bi se pojednostavila i koordinirala vanjska pomoć, glavni cilj, kojim se rukovodi pri dizajniranju IPA-e, je racionalizirati svu predpristupnu potporu u jedinstven okvir i ujediniti pod isti instrument i kandidate i potencijalne kandidate, olakšavajući time prelazak iz jednog statusa u drugi.
IPA komponente
• pomoć u procesu tranzicije i izgradnje institucija
• prekogranična suradnja
• regionalni razvitak
• razvitak ljudskih resursa
• ruralni razvitak
IPA potpora
Potpora IPA-e potencijalnim državama kandidatima fokusirati će se na izgradnju institucija, posebno na ojačavanje političkih aspekata Kriterija iz Kopenhagena, unaprjeđujući upravne i pravosudne kapacitete i podržavajući neka usklađivanja sa Acquis Communautaire. Regulativa IPA, također, predviđa promoviranje ekonomskog i socijalnog razvoja. Potencijalni kandidati će, također, biti u mogućnosti da koriste sredstva za izgradnju institucija kako bi izgradili svoje kapacitete i osigurali da su odgovarajuće programske i menadžerske strukture spremne da počnu sa svojom pripremom za upravljanje strukturalnim fondovima onda kada one postanu države kandidati.
Za sve zemlje Zapadnog Balkana već je utvrđeno da su potencijalni kandidati tako da tijekom dizajniranja IPA regulative nisu napravljeni izuzeci kada je riječ o datumu unaprjeđenja statusa ili prijema bilo koje od zemalja. Regulativa je fleksibilno dizajnirana kako bi se prilagodila tim događajima kada se oni dogode u skladu sa zakonskim procedurama koje reguliraju takva unaprjeđenja.
Dužina procesa koji vodi zemlju bliže ka EU zavise od brzine političkih, ekonomskih, pravosudnih i upravnih reformi koje zemlja povodi. EU podržava ove procese reformi ne samo kroz financijsku pomoć nego i putem intenzivnih političkih savjetovanja i dijaloga. Očigledno je da odgovornost za reforme, prije svega, leži na zemlji koja ih provodi i ne ovisi, isključivo, od raspoložive pomoći donatora.
