Regija Hercegovina se nalazi na jugu i jugozapadu Bosne i Hercegovine i prostire se na 12.276 km2, što čini 24% ukupne površine Bosne i Hercegovine. Hercegovina na sjeveru graniči s Bosnom, na istoku s Crnom Gorom, a na jugu i zapadu s Republikom Hrvatskom (Dalmacijom). Na primorskom dijelu granice s Republikom Hrvatskom izlazi na Jadransko more u zaljevu Neum-Klek, u duljini od 23,5 km razuđene obale. Izlaz na Jadransko more čini Hercegovinu specifičnom regijom u BiH i pruža joj velike mogućnosti u razvitku turizma i gospodarstva općenito.
Najveće gospodarsko središte Hercegovine je grad Mostar s preko 100 tisuća stanovnika, a druga važnija gospodarska središta u Hercegovini su Trebinje, Konjic, Široki Brijeg i Livno. Mostar je od glavnog grada Bosne i Hercegovine Sarajeva, udaljen 130 km, a od hrvatskih regionalnih centara Dubrovnika 180 km, Splita 160 km i Zagreba 430 km, te od Beograda 530 km.
Broj stanovnika se procjenjuje na preko 450 tisuća stanovnika (točan broj stanovnika nije moguće utvrditi jer je zadnji popis stanovništva obavljen još 1991. godine), što predstavlja 12 % udjela u ukupnom stanovništvu BiH. Nacionalnu strukturu stanovništva u Hercegovini čine Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali.
Stanovništvo pripada Dinarskoj etničkoj skupini i postoje tri nacionalne skupine: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Teški uvjeti za život i brojni ratovi uzrokovali su migraciju stanovništva. Posljednji rat uzrokovao je ozbiljne demografske promjene s dugotrajnim posljedicama.Kada se govori o gustoći u Hercegovini je 1991. godine bilo 994 naseljena mjesta i 127.006 domaćinstava. Prosječna obitelj brojila je 3,97 članova. Danas statistike u BiH nemaju ovih informacija i potrebno je provesti ozbiljna istraživanja kako bi se utvrdilo stvarno stanje u regiji. Prema procjenama prosječna gustoća od 44,08 KM2 u 1991. godini smanjila se na 38,29 stanovnika/km2, što je dokaz odlaska ljudi iz regije. U odnosu na BiH (gustoća 74,2 stanovnika/km2) regija je dosta slabo naseljena.
Stopa nataliteta u 1991. godini u Hercegovini iznosila je 1,94% i 8,71% u 2001. godini. Stopa mortaliteta 1991. godine iznosila je 7,29%, a 2001. godine 7,88. Prirodni rast bio je 6,65 u 1991. godini, a u 2001. godini iznosio je 1,25%. Prirodni rast za cijelu državu iznosio je 1,9% u 2001. godini.
U administrativnom smislu, regija Hercegovina se sastoji od 23 općine, i prostre se na oba entiteta (Federacija BiH i Republika srpska), odnosno obuhvaća 16 općina iz 3 županije iz Federacije BiH (Hercegovačko-neretvansku, Zapadno-hercegovačku i Herceg-bosansku), te 7 općina iz istočne Hercegovine (Republika Srpska).
Geoprometno gledajući Hercegovina je raskrižje dva osovinska komunikacijska pravca - regionalnog, državnog, međudržavnog (BiH-RH) i europskog karaktera - što determinira sadašnju, ali određuje i buduću poziciju Hercegovine u ovom dijelu Europe. Oba pravca su podjednakog značenja, ali se onom osovine sjever - jug daje veći prioritet. Ta poveznica mora i kopna, dolinom Neretve, je završni dio vertikale europskih komunikacija iz poznatog Koridora V-c (Baltik-Adriatik). Druga osovina, Jonski pravac, slijedi obalu Jadranskoga mora i povezuje Europu preko Balkana s Bliskim istokom.
Cestovna mreža veže regiju sa susjednim državama Hrvatskom i Crnom Gorom i nadalje sa ostatkom Europe. Mreža željeznice veže Mostar sa Sarajevom i s lukom Ploče na Jadranskoj obali u Hrvatskoj, koja je izgrađena posebno da služi potrebama Bosne i Hercegovine i koja predstavlja prirodni transportni ulaz i izlaz za državu, a i za regiju.
Jedina željeznička pruga u regiji prolazi dolinom rijeke Neretve i svom dužinom je u Hercegovačko-Neretvanskoj županiji. Napravljena je kao uskotračna pruga u vrijeme Austro-Ugarske krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Moderniziranjem, završenim 1966. godine postala je prugom normalnog kolosijeka (europski standard) i elektrificirana svom dužinom do Sarajeva, preko kojega, kao i preko čvorišta u Doboju, ima spoj na europsku mrežu. Ovom prugom je preko Sarajeva moguće ostvariti veze sa zapadom (preko Zagreba) i istokom (preko Beograda).
Zračni promet u regiji funkcionira preko jedine regionalne zračne luke u Mostaru, koja se nalazi u južnoj mostarskoj kotlini, u naselju Ortiješ, samo 6 km od središta Mostara i 35 km od Međugorja. Zračna luka je registrirana za međunarodni zračni promet.
Srednje i malo poduzetništvo (MSP), čini najvitalniji i najznačajniji segment gospodarskog ili jedinstvenog ekonomskog prostora regije Hercegovina. Od ukupnog broja uposlenih u Hercegovini u sektoru MSP je uposleno od 65 do 70% djelatnika. U regiji ima oko 20 000 malih poslovnih subjekata, oko 90 srednjih i 15 velikih. Struktura postojećeg MSP u Hercegovini, je uslužnog i trgovačkog karaktera, i ostatak od oko 5% je proizvodnog karaktera. Ova struktura MSP je nepovoljna, premalo je proizvodnih MSP, uvoz je veći od izvoza 5 puta, a stopa nezaposlenih procjenjuje se na oko 34%.
Obzirom na potencijal i prirodne i radom stvorene resurse regije, otvara se realna šansa za razvitak novih MSP aprioritetno proizvodnih MSP.
Postojeća snaga MSP u Hercegovini je visoka razina uslužnog obrtništva i trgovačkog MSP u Hercegovini. Kao vitalnu i perspektivnu snagu za MSP čine i raznoliki prirodni resursi i dostupnost radne snage koja ima konkurentnu cijenu rada. Snaga je poduzetnički duh kojeg dalje treba razvijati, jačati i ohrabrivati ga različitim i u EU provjerenim instrumentima kako bi bio jedan od glavnih oslonaca razvitka cijele regije.
Obzirom da je MSP nazočan u svim bitnim gospodarskim granama regije: u industriji, maloj industriji, poljoprivredi, trgovini, energetici i u turizmu može se kazati da je zadaća i uloga potpune odgovornosti da MSP u regiji preuzme stratešku ulogu daljnjeg razvitka regije. Razvitak MSP s naglaskom na proizvodnom MSP u regiji treba biti konačni cilj i regionalnih i lokalnih planova razvitka, jer jedino ostaje taj segment kao realan prostor za rast i daljnji razvitak koji će apsorbirati visoku stopu nezaposlenosti, koji će iskoristiti sve potencijale i komparativne prednosti regije nad domaćim i susjednim inozemnim poslovnim okruženjem. Proizvodni MSP regije je jedini motor koji ima snage, mogućnosti i odgovornost da regiju povuče u integracijske procese prema EU, to trebamo prihvatiti i nedvojbeno jedinstveno u tom pravcu djelovati kao jedinstveni ekonomski prostor cijele regije Hercegovina.
Poljoprivreda u gospodarskom razvoju regije Hercegovina igra značajnu i stratešku ulogu. Ona bi trebala biti ključni segment gospodarskog razvoja. Prirodni resursi: klima, zemljište i voda osiguravaju visoke potencijale za razvoj veoma raznovrsne primarne poljoprivredne proizvodnje Ta proizvodnja je/će biti sinergentna s drugim sektorima gospodarstva i to ne samo s prerađivačko-prehrambenom industrijom. Također i gospodarstvom i tržištima susjednih regija, uključujući i regije susjednih i bližih država.
Geografski položaj s druge strane osigurava dobru povezanost s primorskim i kontinentalnim tržištima osiguravajući brz i jeftin transport što još više potencira prirodne resurse.
Kao prioritetne grane u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji mogu se sada već nazirati slijedeće:
1. ratarska proizvodnja (specifične žitarice, stočna hrana, krumpir) u brdsko planinskom području
2. duhan uz izmjenu tipa duhana, novu rajonizaciju i novu tehnologiju, inače kao autohtoni hercegovački proizvod (škoja, za lule)
3. voćarstvo, vinogradarstvo, rasadničarstvo
4. povrćarstvo, proizvodnja ljekovitog bilja, aromatskog i začinskog bilja i sjemena
5. florikulturna proizvodnja
6. ubiranje plodova i bilja u prirodi
7. stočarstvo, stoka sitnog zuba, proizvodnja ribe (riječne i morske), proizvodnja meda
8. ruralna poljoprivreda, mini mliječne farme, proizvodnja autohtonih poljoprivrednih proizvoda iz sirovina proizvedenih na području regije iz autohtonih sorta i sojeva i primjenom autohtone tehnologije, uključujući i proizvodnju zdrave hrane
Turizam na području ove regije u svakom slučaju zaslužuje dužnu pozornost i pruža mogućnosti razvoja regije. Ako objektivno sagledamo istinske vrijednosti, ali i priznamo realne mane i nedostatke Hercegovine, te poduzmemo korake ka rješavanju istih s stručnog aspekta i dugoročne strategije otvorili bismo mogućnosti za postupno ostvarenje pozitivnih rezultata i pozicionirali turizam kao jednu od temeljnih grana razvoja gospodarstva u regiji.
Zemljopisni položaj Hercegovine, blaga mediteranska klima, dio jadranske obale, kao i zaleđe pruža mogućnosti razvoja ljetnog turizma. Sadašnji trend razvoja turizma ne predstavlja isključivo prodavanje «sunca i mora», već turisti zahtijevaju i kvalitetno osmišljene i organizirane popratne sadržaje poput krstarenja, splavarenja, raftinga, planinarenja, obilaske povijesnih znamenitosti i sl. Hercegovina može osigurati ovakvu turističku ponudu ne samo posjetiocima Neuma već i turistima koji dolaze i u južnu Hrvatsku. Rafting Neretvom, Boračko jezero, Jablaničko jezero, obilazak Hutova blata, rijeke Trebižat, posjeta kulturno-povijesnim spomenicima u Mostaru, Blagaju, Trebinju, Širokom Brijegu, Čapljini, Rami, i drugim znamenitostima širom regije, samo su dio prirodnih resursa koji pružaju mogućnost kvalitetnog razvoja ljetnog turizma.
Specifičnost ove regije je i istodobna mogućnostima razvoja i zimskog turizma na području Blidinja i Kupresa koji su prepoznatljivi po bogatstvu i raznolikosti flore i faune, pa je čak ovo područje zaslužilo epitet «botaničkog vrta Europe».
Religijski turizam je jedna od rijetkih blagodeti Hercegovine i tu se nalazi u samom vrhu svjetski prepoznatljive ponude ovog vida turizma. Na ovom tlu se nalazi obilje religijskih i kulturnih spomenika različitih konfesija i iznimno visokog stupnja vrijednosti. Tu su nedvojbeno Pravoslavna crkva uklesana u stijeni i četrvta po vrijednosti fresaka u svijetu, Roznamedžijina i Karadžozbegova džamija u Mostaru, Franjevački samostan na Šćitu, Samostan na Humcu, Manastir u Trebinju, tekija u Blagaju, kula u Počitelju, Samostan u Širokom Brijegu, kao i druge znamenitosti koje trenutno nisu nabrojane, a u svakom slučaju predstavljaju vrijednost koju treba pokazati.
Međugorje je diljem svijeta poznato odredište hodočašća brojnih vjernika, mjesto susreta različitih civilizacija i religija, i već je tijekom posljednjih 25 godina zabilježilo posjetu milionskog broja hodočasnika.
Ovo područje nije bogato samo religijskim povijesnim znamenitostima koje je djelomično nagrizao zub vremena, već i drugim znamenitosti i arheološkim iskopinama.
Nezaobilazan dio turističke ponude Hercegovine nesumnjivo predstavlja Stari most, kao i autentičan dio starog dijela Mostara koji datira još iz turskog razdoblja i koji je privlačio turiste iz cijelog svijeta. Ili pak ostaci grada prvog vladara ovog područja po kome nosi i ime – ostaci građevine Herceg Stjepana Kosače. Tu je i Likovna akademija u Počitelju, ili pak četrdesetak ilirskih gradina i rimske ceste u okolici Livna. Ono po čemu je Hercegovina čuvena su stećci, prvi pisani spomenici, kameni spavači opjevani u stihovima najvećih pjesnika ovog podneblja. Ili iskopine iz rimskog doba pored Čapljine koje su istraživali svjetski arheolozi. Humska ploča, nekropola u Mokrom, Diva Grabovčeva,...
Koncentriranost velikog broja kulturno-povjesnih znamenitosti i spomenika, obilje prirodnih ljepota prestavljaju raritet u svijetu i pružaju iznimno kvalitetne temelje za perspektive razvoja religijskog i kulturnog turizma tijekom cijele godine.
U svijetu sve više dolazi do izražaja i razvoj seoskog turizma, a ovo područje obiluje prirodnim resursima i izuzetnim potencijalima. U ovom trenutku seoski turizam se još uvijek nalazi na margini naših razmišljanja a i djelovanja. Seoski turizam pruža mogućnosti ponude izvornih hercegovačkih proizvoda od mesa i mlijeka, gastronomskih specijaliteta domaće kuhinje, kvalitetnih vina, rijetkih vrsta voća koje zbog svoje specifičnosti, načina uzgoja, kao i prerade daju nam za pravo nazvati ih «originalnim hercegovačkim proizvodom».
Industrija u Hercegovini ima dugu i snažnu tradiciju. U bivšoj Jugoslaviji hercegovačka industrija je bila vrlo snažna i činila je osnovu bivšeg gospodarskog sustava i upošljavala je oko 80 % stanovništva. Bila je podijeljena u nekoliko osnovnih grana: metaloprerađivačka i poljoprivredna, sa snažnim nositeljima kao što su Soko Mostar, Igman Konjic, Aluminij Mostar, Feal Široki Brijeg, Tvronica alata Trebinje, UNIS, Hepok Mostar, vinarija Čitluk i dr.
Današnje vrijeme u Hercegovini je obilježeno sve većim i bržim razvojem MSP-a sa znakovitom razinom lokalnih i međunarodnih investicija. Resursi s kojima Hercegovina raspolaže su jako značajni i jedino se mogu aktivirati kroz formiranje efikasne privatne industrije u svim segmentima, što bi povoljno djelovalo na daljnji razvitak MSP u Hercegovini. U tom svjetlu, mogućnosti za industrijski razvitak u Hercegovini su izuzetno veliki. Okosnicu današnje industrije u Hercegovini ponajviše čine metaloprerada, građevina, prerađivačka i prehrambena industrija, te poljoprivredna industrija.
Hercegovina spada u vrh regija u BiH, a koliko nam je poznato i u vrh regija u okviru EU, po instaliranim vrlo snažnim energetskim izvorima pa i energetskim potencijalom koji još nije kao takav iskorišten. Postojeća snaga energetskog sustava je u proizvodnji hidroelektrične energije, sa velikim iskustvom i tradicijom, zatim u dokazanom menadžmentu i zadovoljavajućom elektroenergetskom infrastrukturom. Hidroelektrična energija je obnovljiv resurs i čist način proizvodnje električne energije. Kao potvrda snage elektroenergetskog sustava u Hercegovini je činjenica da se dio električne energije i izvozi. Mogućnosti ovog sektora su velike i uz ispunjavanje određenih preduvjeta može snažno sudjelovati u strateškom gospodarskom razvoju regije. Među najveće mogućnosti možemo ubrojiti povećanje izvoza električne energije, zatim razvijati i graditi nove alternativne izvore energije koristeći vjetar i sunce, što bi moglo snažno doprinijeti razvitku MSP-a u regiji. Naravno da treba maksimizirati komparativne prednosti regije u energetskom smislu u odnosu na uže i šire okruženje.
